Nisam čudotvorac , niti mag , nego obična žena, majka, baka, prosvjetni radnik koga je nužda ali i upornost navela da traži spas za svoju kćerku u biljkama, u moći prirode.

Rođena sam i živim u malom selu, u zagrljaju Drine i  Save, baš tamo gdje se Drina uliva u Savu, u Međašima, u Republici Srpskoj.

Moja porodica se bavila poljoprivredom. Veliko seosko imanje, nas troje djece, ja najstarija. Vaspitana sam konzervativno i patrijarhalno. Majka me učila da za nas djecu nema loših ljudi. Rasli smo u ubjeđenju da uvijek moramo biti na usluzi drugima. Razvijana je kod nas velika odgovornost i nepogrešivost što mi danas pomaže da tako prilazim i svojim pacijentima.

Raduje me sto sam, možda, drugačija od ostalih, što u svakom gledam sebe, prilazim mu kao da je jedini u mom životu, a odgovornost za zdravlje i život pacijenata shvatam kao odgovornost za spostveni život.

Od malih nogu sam dijelila sobu sa bakom (nanom), seljankom, ali vrlo inteligentnom i pismenom ženom. Svako veče, pred spavanje, baka bi čitala ili Pelagićev narodni učitelj ili Sveto pismo. Prva me je mnogo privlačila zbog fotografija biljaka u boji. Svoju nezajažljivu želju za čitanjem utoljavala sam čitajući tu veliku knjigu, jer dijete sa sela, prije 40 godina ništa drugo i nije moglo imati za sopstveno zadovoljstvo. Svako slovo knjiga koje sam čitala pamtila sam ne znajući da će mi to jednog dana, u neku ruku, biti pratilac u životu i pored mog rada u školi. I sada pamtim mjesto svake biljke u knjizi Pelagićev narodni učitelj, svaki savjet autora kao i njegove preporuke. Najviše sam voljela da čitam savjete za domaćinstvo, stoku, voće i povrće iz te knjige. Tražila sam savjete za okruženje u kom sam odrastala i tako mala već počela snositi odgovornost za dobro i loše.

Moja prva iskustva potiču od dana kada smo zajedno sa komšijskom djecom bolovali od čireva (gnojnih zapaljenja na koži) koji su dolazili kao posledica naših igara po šančevima punim nečistoća. Već sam naučila da čireve treba isprati rakijom i staviti zgnječenu bokvicu koje je bilo svuda oko nas, pored puteva i po cijelom dvorištu. Samo bih je otkinula , obrisala prašinu sa nje i stavljala je na raskvarena mjesta nakon čega su čirevi počeli lagano da nestaju.

Kao tek udata žena uspjela sam da  pirevnom u narodu poznatom kao kremećuša izliječim tešku mokraćnu infekciju.  1985. godine preporučili su mi čajeve travara Ljušića za moju dvogodišnju kćerku koja je bolovala od upornih gnojnih zapaljenja krajnika, a ja sam tada imala ranu na materici. Pročitajte više...

I tako je to krenulo. Moja porodica, poznanici, prijatelji, njihovi prijatelji, itd.

Danas sam čvrsta i odlučna, sa potpuno izgrađenim stavovima i pristupom oboljenjima, da pomognem svakom ko mi se obrati, ukoliko je to u mojoj moći. Nasuprot grupi fitoterapeuta koji sve mogu i sve obećavaju, ja saslušam pacijenta i sa najljudskijom iskerenošću kažem da li i koliko mogu da pomognem.

„Vi ste Ranka suviše skromni u svojim obećanjima. Obećavate malo, a dajete mnogo!“, često su riječi mojih pacijenata, ali ja sam srećnija tako.

Igra ljudskim životima i sudbinama je igra sopstvenim životom, karakterom i ljudskošću.